Treba pogurati
Fata i Mujo se bude usred olujne noći, u tri ujutru.
Netko jako lupa na njihova vrata.
Mujo otvara vrata kuće, a pred njim stoji pijanac, pjan ko zemlja, jedva stoji na nogama.
Pijanac moli Muju da izađe da ga malo pogura.
– Nema teorije, – odjebe ga Mujo s vrata, – tri je ujutru, čovječe!
I zalupi mu vrata pred nosom.
– Ko je bio? – pita Fata.
– Ma neki pijanac, traži da ga poguram – odgovori Mujo.
– Jesi li mu pomogo? – opet pita Fata.
– Nisam lud, tri je ujutru i napolju lije k’o iz kabla!
– Sram te bilo – nalijepi ga Fata. – Sjećaš se, kad smo se prije dva mjeseca vraćali od Sulje, kad su ti kola crkla po onoj kišurini, da se ona dvojica momaka nisu zaustavili da te poguraju, nikad se ne bi odande izvukli.
Mujo, se malo postidi, i na kraju se obuće, otvori vrata i prodere se u mrak i kišu:
– Halo, jesi li još tu?
– Jesam – dere se pijanac.
– Treba li te još pogurati? – pita Mujo u mrak.
– Treba, hvala lijepo! – kaže pijanac.
– A đe si? – pita opet Mujo.
– Evo me na ljuljački!