Čovjek uči dok je živ
Kad sam imao 13 godina, nadao sam se da ću jednog dana imati djevojku.
Sa 16 godina imao sam djevojku, ali nije imala strasti, pa sam zaključio da mi treba strastvena djevojka sa životnim žarom.
U gimnaziji sam se zabavljao sa strastvenom djevojkom, ali je bila suviše emotivna. Sve je bilo dramatično, bila je kraljica drame, cijelo vrijeme je plakala i prijetila samoubojstvom. Tada sam zaključio da mi je potrebna djevojka sa stabilnom osobnosti.
S 23 godine sam našao vrlo stabilnu djevojku, ali je ona bila dosadna. Bila je potpuno predvidljiva i nikad se nije uzbuđivala ni oko čega. Život je postao toliko dosadan da sam zaključio da mi treba malo uzbudljivija djevojka.
S 27 godina našao sam uzbudljivu djevojku, ali nisam mogao držati korak s njom. Jurila je od jedne stvari do druge, nikad se nigdje ne zadržavajući. Činila je lude iznenadne stvari i činila me je isto toliko jadnim koliko i sretnim. U početku je bila zabavna i vrlo energična, ali nije imala nikakav pravac. I tako sam odlučio da nađem djevojku koja ima jasne ciljeve.
Kad sam napunio 31 godinu, našao sam pametnu, ambicioznu djevojku, koja je stajala čvrsto na zemlji i nju sam oženio. Ona je bila toliko ambiciozna da se razvela od mene i uzela mi sve što sam imao.
Sada sam malo stariji i mnogo mudriji i tražim samo djevojku s velikim sisama.