Dnevnik jednog kapetana (Mary)
31.08.1883.
Otplovili smo prema zapadu, nadamo se da ćemo naći novi kontinent.
Posada je dobro raspoložena, hrana je odlična, pet cura iz luke je s nama i vrlo su sretne.
31.10.1883.
Kompas je crk’o, orijentiramo se po suncu i zvijezdama (kada nije oblačno – prokleti oblaci).
Posada je još uvijek dobro raspoložena, cure su dobro.
30.11.1883.
Jak vjetar nam je rastrgao sva jedra osim jednog.
To nas je jako usporilo.
Posada je još uvijek dobro raspoložena, cure su dobro.
01.01.1884.
Slavimo Novu godinu, jebe nam se za vjetar koji nas baca tamo amo, ne znamo gdje smo jer dvadeset i pet dana nije bilo čistog neba.
Posada je još uvijek dobro raspoložena, cure su dobro.
28.02.1884.
U olujnoj noći smo doživjeli brodolom.
Spasilo se trideset mornara i kuharica Mary, ružna k’o smrt.
Sve cure iz luke su se utopile.
Što ćemo bez njih?!
Spasili smo se na pusti otok.
25.03.1884.
Na sreću nas je odnijelo prema jugu, zato nam na pustom otoku nije hladno.
Ružna Mary kuha odlično, nekolicina mornara ju je počelo ševiti sa zatvorenim očima, ja to nikako ne bih mogao!
Poželio sam joj sve najbolje za Dan žena.
01.05.1884.
Mary ševi svih 30 mornara.
Otkrio sam da ima divnu dušu punu razumijevanja.
Mislim da sam se zaljubio.
02.05.1884.
Jutros sam otišao k Mary.
Ljubili smo se i bilo je divno.
Nakon toga je Mary dala svim mornarima.
30.06.1884.
Svaki se dan znojimo zbog jakog sunca.
U hladovini se znojimo na Mary.
Svaki je dan divan.
Kakva sreća da je Mary preživjela.
30.06.1885.
Mary je svaki dan (čini mi se) sve ljepša.
Iako joj se vidi da teško živi.
30.06.1886.
Mary nam više ne mora kuhati.
Sada kuha Joe.
Hrana je odvratna, no svaki nam dan uljepša Mary jer sada svi stignemo dva ili tri put dnevno na red.
30.06.1889.
Mary je iscrpljena, čini mi se da će biti bolesna.
30.07.1889.
Mary je dobila visoku temperaturu.
Svi molimo za njeno zdravlje.
Zbog visoke temperature njena je ribica toplija za tri stupnja, što je lijepa promjena.
Zbog bolesti ju ne ševimo više od jednom dnevno – svaki.
30.08.1889.
Mary je u nesvijesti, temperatura 41.2, bojimo se najgorega.
31.08.1889.
Mary je umrla.
Trideset mornara, sami morski vukovi, zajedno sa mnom, plačemo kao djeca, ne znamo što ćemo bez Mary.
01.09.1889.
Pokopali smo Mary.
Život je izgubio svoj smisao.
02.09.1889.
Kuhar Joe se objesio na kokosovu palmu, Jack i Jim su se potukli, postaje neizdrživo.
03.09.1889.
Otkopali smo Mary…