Osnovna škola
Bračni par je proslavljao šezdesetu godišnjicu braka.
Još su se u školi zabavljali, poslije se vjenčali, pa kad su otišli u mirovinu, vratili su se u kraj u kome su odrasli.
I sad su se nježno držali za ruke i tako prošetali do škole u koju su nekada zajedno išli.
Vrata su bila otključana, pa su tiho ušli, našli svoju bivšu učionicu, pa čak i staru klupu u kojoj su zajedno sjedili, i gdje je Pero nožićem urezao “Volim te Marice”.
Na putu kući, velika vreća novca je ispala iz blindiranog kamiona i pala im točno pred noge.
Kamion je odjurio, a oni, u čudu, odnijeli su vreću kući.
Izbrojali su u njoj oko petsto tisuća eura.
– Moramo to vratiti! – reče Pero.
– Mi smo ga našli, sad je naše. – odgovori Marica, spakira vreću i odnese je na tavan.
Sutradan su dvojica policajaca češljali susjedstvom, išli od kuće do kuće i raspitivali se za izgubljeni novac.
Tako su zakucali i na njihova vrata.
– Dobar dan, oprostite, je li netko od vas možda vidio torbu koja je jučer ispala iz blindiranog kamiona?
Marica reče:
– Ne, nismo vidjeli.
– Ma laže, sakrila je novac na tavan. – dobaci Pero.
– Ne slušajte ga, postao je potpuno senilan, – objasni Marica.
Ipak počnu ispitivati Peru.
Kaže jedan:
– Ispričajte nam cijelu priču, lijepo polako i iz početka.
I Pero počne:
– Pa, dok smo se Marica i ja jučer vraćali iz osnovne škole…
Policajci se zgledaju, jedan digne obrve i reče:
– Ajmo mi odavde!