Purger i Štef
Negdje u Zagorju, u gostionicu jednog dana uđe purger i reče:
“Čuo sam da ste vi u ovim krajevima dobro baždareni, ali sam uvjeren da ste obični amateri. Ajmo se kladit, da nitko od vas ne može eksati četiri litre vina, jedno za drugim, bez odmora. Ak’ nekom od vas to uspije, isti tren mu dam tisuću eura!”
U gostionici nastane muk.
Nitko se nije javio, samo je Štef otišao iz gostionice, kao da mu je neugodno.
Purger zadovoljno sjedne i naruči piće.
Pola sata kasnije, vrati se Štef koji je prije napustio gostionicu, priđe purgeru i potapša ga po ramenu:
– “Čuj, a jel’ tvoja ponuda još vrijedi?”
Purger kimne glavom i kaže konobarici neka posloži na stol ispred Štefa četiri litre vina.
Štef zgrabi prvu litru i eksa k’o iz šale.
Susjedi su ga veselo bodrili.
Litre su polako nestajale, dok niz grlo nije skliznula i zadnja kapljica.
Svi u gostionici bili su euforični i sretni što je Štefu to uspjelo.
Purger zaprepašten sjedne i izbroji Štefu tisuću eura.
Međutim, vidjelo se da ga još nesto muči, pa nije dugo izdržao te upita Štefa:
– “Čuj Štef, oprosti, al’ nešto me zanima. Kamo si nestao onih pola sata koliko te nije bilo u birtiji?”
– “Aaaa, to misliš!” – oglasi se Štef – “Išel sam v klet probati jel’ ja to morem!”