Tomislav
Tomislav se budi sa žestokom glavoboljom poslije Božićne zabave u svojoj kompaniji.
Uglavnom ne pije, ali noćašnje piće uopće nije odavalo okus alkohola.
Čak se i ne sjeća kako je stigao kući sa zabave.
Razmišljao je što je mogao učiniti prethodne noći u stanju u kojem se nalazio.
Morao je natjerati sebe da otvori oči i prvu stvar koju je vidio je nekoliko aspirina pokraj čaše vode na stolčiću.
A pokraj njih crvena ruža!
Tomislav ustaje i vidi svoju odjeću ispred sebe, čistu i ispeglanu.
Pogleda po sobi i vidi savršen red.
Takav je bio i ostatak kuće.
Uzima aspirin i prepadne se kad u ogledalu kupaone ugleda veliku modricu ispod svog oka.
Međutim, primjećuje i poruku u kutu ogledala napisanu crvenim ružom i otisak usana njegove žene na ogledalu.
“Dušo, doručak je u pećnici, izašla sam ranije da kupim namirnice kako bih ti napravila tvoju omiljenu večeru. Volim te, dragi!”
Posrćući po kuhinji provjerava da li je doručak spremljen, kad tamo je, s toplom kavom i jutarnjim novinama.
Njegov sinčić doručkuje za stolom.
Tomislav pita:
“Sine, što se dogodilo sinoć?”
Sin odgovara:
“Pa vratio si se kući 3 sata poslije ponoći, pijan i izbezumljen.
Pao si preko stola i polomio ga, poslije si povraćao u hodniku i dobio si tu modricu kada si udario u vrata.”
Zbunjen pita sina:
“Kako to da je sve u najboljem redu; ruža, doručak…?”
“A, to! Pa mama te je odvukla u spavaću sobu i kad te pokušala skinuti, ti si povikao: Pusti me kurvetino, ja sam oženjen!“